Search
  • Branka Barović

KAKO (ZA)VOLJETI SEBE

Updated: Dec 17, 2019


Ljubav je aktivna briga za život i razvoj osobe koju volimo. Ljubav je umijeće. Dobro naučiti ovo umijeće, najvažnija je stvar na svijetu. Ljubav nije primarno odnos prema jednoj osobi, to je stav, orijentacija bića prema svijetu kao cjelini, ne samo prema jednom objektu.

Najveći čovjekov zadatak u životu je da rodi samog sebe. Paradoksalno, sposobnost da se bude sam preduvjet je da se bude sposoban voljeti.

Erich Fromm


Što je to „Ljubav“ i što to znači voljeti sebe?


Koliko puta ste se to upitali tijekom vašeg života? Kako mi to učimo voljeti, prvo sebe, a onda i druge oko nas? Tko nas to podučava? I koliko smo zadovoljni naučenim u raznim fazama naših života?


Prvo iskustvo ljubavi stječemo još u majčinoj utrobi. Sve više znanstvenika se danas slaže da je dijete u stanju osjetiti razne emocije koje majka proživljava tijekom trudnoće. Kad se rodimo, učimo o emocijama od ljudi koji nas okružuju. Ako smo doista željeni i ako su naši roditelji posvećeni našem odgoju, vole nas i međusobo se vole i poštuju, to je primjereno okruženje u kojem možemo učiti prepoznavati, razvijati i usvajati razna emocionalna stanja.


Možemo učiti kako se nositi s njima i s vremenom izrasti u osobu koja je svjesna svojih emocija, može ih prepoznati i primjereno odabrati način na koji će reagirati u određenim situacijama. I svi mi prolazimo kroz naše živote osjećajući ponekad i strahove, nesigurnost, bivamo povrijeđeni, osjećamo ljutnju, bijes, ljubomoru, gubimo nekad prijatelje, voljene osobe, kućne ljubimce. Nekad gubimo motivaciju, čini nam se da je nama najgore, nekad ne vidimo izlaz iz neke situacije, nekad nas savlada očaj, nekad obuzme tuga, nekad smo na tragu depresije. Ponekad gubimo povjerenje u prijatelje, pitamo se vole li nas uopće i naši roditelji, prijatelji, kasnije naši partneri, kolege, nadređeni na poslu, naša djeca, unuci...


Vrlo često se događa da je okruženje u kojem odrastamo puno zahtjevnije, bez puno razumijevanja, podrške, ljubavi, sa puno agresije, nasilja, prijetnji. Tada je spektar emocija koje otkrivamo u fazi našeg odrastanja malo drugačiji. I izazovi sigurno daleko veći i zahtjevniji.


Ljubav bi trebala biti emocija prihvaćanja sebe i drugih, bez uvjetovanja, bez očekivanja, osjećaj koji bi nam trebao pomoći da se prihvatimo, da prihvaćamo i druge oko nas kao jedinstvena bića na planeti Zemlji (jer ne postoje dvije iste osobe u milijardama ljudi koji trenutno ovdje žive). Trebala bi biti izvor radosti, sreće, ravnoteže, spokoja, kreativnosti, ispunjenosti, lakoće postojanja.


U brojnoj literaturi pisanoj kroz tisućljeća ljudskog postojanja, iz područja psihologije, filozofije, duhovne misli, raznih svjetskih religija može se pronaći jako puno definicija Ljubavi.


Malo je teže pronaći konkretne savjete kako živjeti Ljubav, kako prepoznati tu emociju, kako joj se prepustiti s povjerenjem kad smo tako često bili povrijeđeni od drugih kad bi je pokušali nekome izraziti. Gledali smo oko sebe razne odnose, prvenstveno naših roditelja, koji nas nisu baš često podučavali o ljubavi. Češće smo imali priliku učiti što Ljubav nije i na osnovu toga stvarati naša uvjerenja o Ljubavi, koja su se pohranjivala u nesvejsni dio našieg uma. Najčešće kasnije nismo bili u stanju ni prepoznati ta naša uvjerenja, a često nam se čini da nam je još teže mijenjati ih i kad smo ih u stanju prepoznati.


Odrastali smo s brojnim mitovima o Ljubavi koji su nam se usađivali kroz priče koje smo slušali, bajke koje su nam pričali (o susretu s princem/ ili princezom iz bajke koje ćemo susresti, zaljubiti se na prvi pogled i živjeti sretno i zajedno do kraja života, ili da se različitosti privlače, ili da će se netko promijeniti samo zato što ga mi jako volimo...)


A opet, kad odrastemo, bez obzira na sva iskustva koja smo stekli tijekom našeg života, na sva iskustva drugih koja smo imali prilike vidjeti, shvatimo da se ta Ljubav ne nalazi negdje izvan nas. Nitko nam je ne može donijeti izvana, samo mi sami možemo svjesno odlučiti spoznati što je Ljubav za nas. I želimo li uložiti dodatni trud u spoznaju, i poduzeti neke aktivnosti da prepoznamo naše obrasce ponašanja, emocionalnih iskustava, želja i očekivanja, možemo naučiti, i učiti i više i dalje, što ona za nas znači, na koji način je možemo i želimo živjeti.


Kad preuzmemo odgovornost za naš život, oprostimo onima koji su nas povrijedili, koji nam možda nisu pružili više ljubavi na način na koji smo mi to od njih očekivali (a uvijek su nam pružili najviše i najbolje što su bili u stanju pružiti u datom vremenskom razdoblju), možemo sami sebi početi pružati tu Ljubav.


Ono što možemo sami napraviti je:

- prepoznati obrasce emocionalnog ponašanja koje smo stekli tijekom života,

- promijeniti one obrasce i uvjerenja koja nas više ne podržavaju,

- iscijeliti malo povrijeđeno dijete u nama (koje i dalje živi u nama),

- oprostiti drugima što su nas povrijedili i sebi što smo dozvolili da nas povrijede,

- naučiti prihvatiti sebe na potpuno nov način, prihvaćanjem sebe,

- poštivati sve što smo napravili u našim životima i učiti iz tih iskustava,

- odlučiti u kojem smjeru želimo dalje ići,

- naučiti se s blagošću odnositi prema sebi, njegovati svoje tijelo kroz prehranu, kretanje,

- pozitivnim stavom i afirmacijama mijenjati naš život na bolje,

- vježbati zahvalnost za sve ono što već imamo u našim životima...


Interaktivne radionice koje se održavaju na teme: Kako (za)voljeti sebe, Opraštanje, Kako biti žena, edukacije iz područja komunikacije, kao i osobni coaching (individulani rad sa trenerom za osobni rast i razvoj) načini su za unaprjeđenje kvalitete života i ovladavanje novim vještinama.

Kroz prakticno primjenjiv pristup možemo mijenjati naše živote iz dana u dan i doista živjeti svakog dana u svakom pogledu sve bolje i bolje.





12 views0 comments

Recent Posts

See All